8.

Sever je, po pravilu i svim psovkama ikad izmišljenim, bio stalno mesto previranja, poput ključalog kotla u kome su se male lordovske države borile za primat, uglavnom uzaludno i skupo. Legenda kaže da su jedne noći bez oba meseca, eonima ranije – ili kojih stotinu godina ranije, što zavisi od toga koliko je ljudi pročitalo Anale – dvanaest Lordova osnovalo tajni pakt. Kako detalji mračnog rituala nisu procurili, a posledice su bile vidne i neupućenim očima, jedino što je sa sigurnošću moglo biti rečeno jeste da su Lordovi prodali svoje duše u zamenu za Moć. Stariji Barloni koji su eonima – ili stotinama godina – ranije proučavali ovu pojavu, zaključili su da jednostavna zamena nije moguća i da su tadašnji Lordovi posedovali iskru neprobuđene Moći. A na koji su način uspeli da je probude, ostalo im je samo da nagađaju.

Mir na koji su se zakleli – o čemu se takođe nagađalo – uspevao je samo dok su Lordovi bili daleko jedni drugima od očiju. Mir između njih bio je na snazi i kada su odlučili da je vreme da osvoje teritorije koje tradicionalno nisu spadale pod Sever. Sve strahote Moći koje su pokupili u noći bez mesečine slobodno su divljale ispred njihovih vojski, paleći i žareći. Pregazili su planinska plemena sa Hirne i duboko zagazili u plodne ravnice kopna pre nego što je Univerzum izbunario pravilo ravnoteže i podigao Decu, Barlone moćne preko svakih granica. Bitka epskih razmera istrošila je snage obe strane. Preživeli učesnici su se kleli da su Lordovi mrtvi i da su Deca otišla s bojnog polja živa i zdrava, ali Anali su pričali drugačije: Moć prizvana iz Tame, iako bez nosilaca, nije se vratila odakle je došla i samo je čekala da je opet neko pozove i ponudi haos zauzvrat.

Što je Decu nepovratno vezalo za ovaj svet i sve u njemu. Verovalo se da su kao Čuvari Svetova besmrtni, ali neki su birali da veruju Univerzumu i Tvorcu da će se roditi ponovo u potrebitom vremenu.

Tradicionalno se znalo da većina Sluga Tame dolazi sa Severa i vraća se tamo, ali Zamak nikad nije odbijao učenike. I u svakom narednom ratu kad bi Sever pokušao da se proširi, Hirna bi prkosno stajala. Planina je postala nepremostivi bedem između dobra i zla. Uostalom, davno je bilo kada se Tama zadnji put probudila, iako nije bilo preporučljivo koristiti previše Moći na teritoriji Lordova.

Seila se pitala da li čarobnjaci znaju u šta se upuštaju, ili Lordovi namerno pokušavaju da probude staru slavu. Na ljutnju se nakalemila i nervozna žurba da što pre preseče niti Moći i napusti ovo mesto.

Asirnil je ostao da zuri za njenom prilikom, pomislivši da je možda htela da se ubije skačući sa bedema, ili će joj to svakako usled prevelike revnosti uspeti. Ali dočekala se na noge, moćno i stabilno, plašt joj nije zasmetao, i odmah je potrčala prema zastavi. Zapamtila je položaj iz vazduha, i htela je što manje da gleda. Nije mogla da se izoluje od smrti i to je dodatno raspirivalo bes. Nije više nikada htela da ubija, a sad se našao ludak koji to traži od nje, ni više ni manje nego preko krvne zakletve! Pobiće ih sve! Naučiće ih kako se igra sa Barlonima!

***

Ostale priče Gospodara severa