48.

Neznatno treperenje u vrhovima prstiju ga je ometalo. Ličilo je na neprekidno zatezanje kože preko jagodica, a kad je prešao prstima preko dlana nije osećao ništa. Brinuo bi se da je imao vremena. Ako ovo telo već otkazuje, mogao je da nađe drugo, ali prvo je trebalo naći onu koja ga je izazivala samim postojanjem. I dalje ju je osećao, ponekad bliže, ponekad dalje, u zavisnosti od toga kojim je hodnikom skretao. Telo je pamtilo prolaze, ali um je bio nov i pod kontrolom, pa su se još uvek mučili da se usaglase.

Prošao je pored nepomičnih stražara prostrtih na podu. Noge su ih poslušno obišle, a um je registrovao smrt. Nije mu bila strana. Prekoračio je prag oružarnice, nesvestan koliko jadno izgleda skoro prazna. Njemu nisu trebala čelična oružja čak i kad ih je bilo trojica. Žena i muškarac razgledali su zavežljaje neobičnog oblika. Osećao je nešto neodređeno poznato u vezi njih, ali nije želeo o tome da razmišlja. Žena je besno zakoračila ka njemu, izvlačeći svoju esenciju Moći na njega. Instinktivno je pružio ruku, a vatra iz prstiju je suknula. Svrab je za trenutak bio nepodnošljiv, ali dok je koristio Moć osećao se normalno pa ju je koristio još više.

Žena je odbila prvi napad, drugi ju je bacio na kolena. Između nje i plamena nalazio se samo nimaron, i on pomisli kako mu treba više moći. Istog trena intenzitet mlaza se pojačao.

Muškarac je mislio da je pametniji. Koristio je silu moći da bi zavežljaje bacio na njega. Razgoračio je oči, konačno se setivši odakle su mu poznati. Izmakao se, i dok je želatinozna bomba hitala ka zidu iza njega, zapalio ju je. Pre nego što su Barloni stigli da pobegnu u naborima vazduha, podigao je drugu ruku i pokušao da ih parališe. Da bomba nije eksplodirala, uspeo bi. Svejedno je sprečio par da se prebaci negde drugde, i eksplozija ih odgurnu u drugi kraj oružarnice.

Vatra je sukljala oko njega, paleći sam vazduh, ali ga nije doticala. On je bio esencija vatre, biće vatre, bog vatre. Vatra se njemu klanjala, ispunjavala njegove hirove, a zauzvrat ju je hranio. Sasvim logičan sporazum. Do sada joj je davao deliće ličnosti čoveka čije je telo preuzeo, crpeći njegovu mržnju i crnilo. Ali nijedan čovek ne može da mrzi toliko koliko vatra može da proguta. Morao je da je nahrani. Smrt i uništenje bili su sasvim prikladni.

Barloni su se batrgali na podu, ali znao je da nemaju dovoljno vazduha. Vatra je sve uzela, ližući oko njegovih koraka dok im je prilazio. Morao je iz blizine da vidi njen bol, onako kako je gledao svoj, poput izvrnute utrobe. Gledala ga je s mržnjom, i on čučnu pored pitajući se može li da je natera da ga mrzi toliko snažno da joj oči pocrvene. Ova zelena boja previše ga je podsećala na mir.

-Seila – muškarac je pokušao da govori. Mora da mu je jara palila pluća, i bivši mag ga pogleda. Vredelo je zapamtiti da postoji neko tvrdoglaviji od vatre. Kad je Barlon napravio pokret kao da želi da dopuzi do svoje drage, paralisao ga je.

Zidovi su se mrvili pod usijanim pipcima plamena i padali u kolapsu. Grumenje se rasprskavalo oko njih, ali bivši mag nije žurio. Crna halja mu se zapalila, ali zamišljao je da zbog toga izgleda još veličanstvenije. Crveno na crnom. Baš kao i njegova crna duša opervažena plamenom bola i trijumfa. Vatra se nije doticala mesa i bol nije osećao. On je vatra.

Paralisao je i nju, jer je tako bilo lakše. Prislonio je usne uz njene, udahnuvši plamen u njen dah. Sa dlanom na njenim grudima, mogao je da oseti da se otima svakim vlaknom svojih mišića, u neobuzdanoj panici zbog toga što ne može da mu pobegne. Tačno je znao kako se oseća.

Čovek koji je nahrupio kroz grmljavinu vatre bio je spreman da se bori, ali mu ne bi bio ravan. Stoga, mag jedva da je obratio pažnju na njega. Još jedan Barlon, verovatno, jer šta bi drugo značila ta crna odeća? Moda nije bila ništa maštovitija nego u njegovo doba. Nije se podigao iz čučnja niti je skrenuo pogled sa panike u Seilinim očima kad je nestao. Ispario je kroz nabore vazduha.

Novopridošli je buljio u mesto gde je mag u plamenu nekada bio.

Tvorče blagi, pomislio je, potpuno odviknut od reči. Sačuvaj nas od Lorda Tame.

***

Ostale priče Gospodara severa