Napisaću takvu knjigu da ću morati da joj izmislim novi žanr. Zvaće se dark-epic-extra-para-cis-fantasy-krimić, a pošto je to predugo za izgovoriti, može da se zove po meni. Dakle, neka bude petrus žanr. Što je logično, jer je knjiga najposebnija ikad napisana. 

Kad napišem prvu ruku, obnarodovaću fejs odlomcima bez konteksta, kuknjavom kako niko taj dijamant od pisanja ne želi da objavi za dž, a ako se posebno smilujem, možda prikažem i skrinšot neke nebulozne odbijenice iz izdavačke kuće (to je uvek popularno). 

Beta čitaoce ću tražiti tako što ću reći da mi treba iskreno mišljenje. Kad se prijavi dovoljan broj naivnih duša, zaskočiću ih zahtevom za osvrtima. Ako nakon tri dana izostanu, javno ću ih isprozivati i optužiti za nemar. Ako se i nakon nedelju dana ne odazovu, ima da sve te prevarante što bi mukte čitali banujem sa liste. I da ih isprozivam svuda po knjiškim grupama, nek vide ljudi kakvi su.

Roman ću ambiciozno objaviti kao samizdat. I neće mi biti teško da osnujem knjišku grupu u kojoj će se pisati samo o meni i mojoj knjizi. Opsedaću i ostale grupe, naravno. Svaki dan po jedan post o mom romanu, uglavnom kako je najbolji ikad napisan, koliko je istraživanja / plagiranja / klišea uloženo, i tako. Poželjni su osvrti, intervjui i pohvale.

Jedan dan ću da se hvalim koliko sam knjiga prodala, drugi dan ću da kukam kako niko ne kupuje, ne čita i kako me bojkotuju jer sam žensko / spisateljica / ljubomorni su / mrze me / lepša sam od njih.

Padaću u profesionalne depresije ako prođe jedan dan a da niko nije pričao o mom romanu.

Jer, najbolji način za hvatanje čitalaca je sažaljenje.

E sad, kad smo to apsolvirali, da popričamo malo o kritikama. Naravno da prihvatam svaku kritiku, kako drugačije da znam šta sam dobro napisala a šta treba popraviti. Ali kritike pre svega treba da budu konstruktivne. Šta to znači? Da budu pohvalne do superlativa, obrazložene kao omanji esej na desetak stranica, sa posebnim osvrtom na moju fenomenalnu ličnost (na taj deo ću posebno da se zahvaljujem, ta nisam nekulturna), da ih prate petice na Goodreadsu (sve ostale ću da prozovem i da tražim posebno obrazloženje, ako ne i hajku).

Shvatili ste dakle, samo pozitivne kritike i petice dolaze u obzir. To podrazumeva da vam se sve sviđa i nije potrebno objašnjavati.

A što se tiče negativnih kritika, tu prvo moram da vidim s kim imam posla, što ću postići unakrsnim ispitivanjem, podsmehom, omalovažavanjem i prozivkama. Ne može mene niko ko nije napisao makar jedan roman da ocenjuje negativno. Ako je napisao, znači da je ljubomoran, smanjuje mi rejting. Još ako je objavio više knjiga kod poznatih izdavača – odmah znam da je objavio nekakvo komercijalno smeće i sad se pravi uobražen. I svi koji mene ocene negativno, i ja ću njih takođe, pa nek vide kako to izgleda.

Ja se pre svega zalažem za demokratiju i kod mene nema loših ocena, i svi koji se ne slažu sa mnom u dugometražnim pismima podrške, ima da budu banovani. I nek se smatraju srećnim ako ih ne prijavim fejsu da ih metnu u zatvor.

Pored toga što pišem najbolje knjige ikad napisane, moram da lečim i komplekse. Pa kad vidim da neko ističe mane mog spisateljskog žanra, ima da te osobe izvređam na ličnoj osnovi, i nema veze što ih ne poznajem. Pa šta ako su neki od njih objavljivani pisci? Ja to ne čitam, bez obzira što su se oni udostojili da pročitaju nešto moje. Tim brutalno iskrenim potezom doprineću verodostojnosti mog dela.

Dakle, tako će vam to biti kad postanem spisateljica, pa vi slobodno nastavite da me nagovarate da objavim nešto novo. Uz moje knjige dobijate zabranu govora, slobodan uvid u moj ego (gotovo da ne postoji, ja sam vam prava mica, videćete uostalom, znaju oni koji me znaju). Da ne bude posle da vas nisam upozorila.

Napomena: Tekst nije zasnovan na stvarnim ličnostima ni stvarnim događajima (i meni je potpuno neverovatno da se tako nešto dešava), i shodno tome, možda je deo buduće sage o Mirku Pladunjali (jer ovo tako liči na njega, jelda?) Tekst je plod sarkazma. Ako ste se ipak prepoznali u tekstu, ne znam šta da vam kažem. Izvinjavajte.

***

Slika je sa pixabeya (dok me neko profesionalno ne uslika da metnem sebe ispod naslova, kako se i priliči ovom textu 😀 )

Ako vam se dopada ovaj text, svratite u Blogetu OVDE