Šta je otprilike sezonski rad? To je pojava koja podrazumeva da ćete za tri meseca rada negde u inostranstvu ušićariti toliko para koliko ovde gde pričate maternji niste u stanju da zaradite ni za godinu dana, pod uslovom da vas neko primi. I to su tako dobre i proverene šeme, da vam voda krene na usta kad samo pomislite na šta sve možete da ih potrošite. Ili ne morate uopšte da trošite te pare, ostavite ih sa strane za nekretninu, to je uvek nepogrešiva investicija.
Do sada se znalo da su sezonski poslovi samo za studente i da je njima svejedno ako ih ne isplate, bitno da su se proveli na moru ili gde su već bili čitavo leto.
Ali, šta ako više niste student, već recimo sredovečna žena, skoro pa bakica, a dobrodržeća? I trebaju vam pare iz nekog razloga u koji nećemo sad da ulazimo, a niko ovde neće da vas zaposli. Komšinica vam rekla da fabrika u Sloveniji traži radnike na sklapanju televizora, klopa i smeštaj obezbeđeni. Unuk njene školske vodi agenciju za prebacivanje radnika preko granice. Šta to znači? Znači da će vam srediti pasoš, vizu, prijavu i sve što treba, čak i prevoz, samo da odete u Sloveniju, i verovatno naplatiti mali procenat od plata za koje je možda on posrednik, jer je tako lakše poslodavcu.
Komšinica se kune da je dečko pošten, ali ga za svaki slučaj proverite u policiji, možda je neka prevara u pitanju. Raspitate se i kod lokalne gatare. Ako vam ona kaže da će biti nekih para u budućnosti, znači da će šema za Sloveniju uspeti.
Stupite u kontakt sa poštenim dečkom. Objasnite mu šta želite. On vam objasni da su televizori teški i pita vas da li ste sigurni da želite da ih nosite okolo čitav dan puna tri meseca. Izgleda neće biti ni slobodnih dana, ali to je još bolje, biće više para jer se računaju dnevnice. A šta sad ako su teški, teže poslove radite po kući, pa vas niko ne plaća. Možete vi to.
Pošteni dečko vam da listu potrebnih papira koje treba srediti. Ili će ih srediti on za neku siću od pedesetak evrija. I pare za prevoz i neka kapara za smeštaj, čisto da Slovenci znaju da dolazite i da vam rezervišu sobe.
Neka, papire ćete sami. Ostalo ćete posuditi od komšinice. Ali kako i komšinica ide, a nema ni za sebe, posudićete od sestre. Sve ide super i u euforiji ste. Zovete lokalnu gataru da joj javite da vam je pogodila, i pitate može li još jedna seansa, ovog puta sa drugaricama.
Dovodite sa sobom komšinicu, sestru i sestru od tetke i njenu komšinicu. Sve su čule za posao u Sloveniji, prijavile se i žele da se konsultuju sa onostranim instancama o uspehu misije. Vi ste oduševljeni, gatara je oduševljena. Kaže vam da se čuvate prevare, da nikom ne zajmite pare koje ćete dobiti i da će sve biti u redu. Nekako, povede se razgovor o nekoj ženi koju niko od vas ne zna ali ste čule da je bila na tom istom poslu, i kako nije izdržala pa su je vratili nazad. Navodno, bila je stara, nije mogla da tegli ko marva.
Ali vas to ne brine, sve četiri ste u najboljim godinama pete decenije, pod se trese dok hodate a da ne možete jedan televizor pomaći. Svašta.
Deset dana pred put, platili ste sve poštenom dečku, zakazali polazak, sve što je ostalo jeste da se spakujete. Veseli ste, pričate svakome kako idete za Sloveniju na rad. Zauzvrat, ljudi vam pričaju o nesrećama koje mogu da vam se dese, o trafikingu, prostituciji, o tome da nikad nećete videti pare čak i da dotična fabrika televizora postoji. I sad, hteli – ne hteli, počinje da vas hvata panika. Nije moguće da toliki ljudi nisu u pravu, zar ne?
Zovete ponovo poštenog dečka, sve četiri, svaka posebno, da ga pitate još jednom o svemu. Onoj zadnjoj se nije ni javio, ona je ljuta i uverena da je u pitanju prevara. Do večeri ste mu poslale poruke da vam vrati pare i da vam ne pada na pamet da igde idete sa njim.
Sutradan idete zajedno u policiju da ga prijavite što trguje robljem.
Zovete ga opet da vidite je li put otkazan.
Zovete sve poznanike da ih upozorite čime se pošteni dečko bavi.
U neko doba on zove vas, ljut, i preti da će vas tužiti za klevetu i da će vas prijaviti policiji. Vi njemu da je on već prijavljen i da treba da ga je sramota šta je namislio da radi sa starim i nemoćnim ženama. Nakon toga ga blokirate ili menjate broj telefona totalno. Zadovoljne ste.
Ali kako od pravde u zadnje vreme nema ‘leba, prijavljujete se na oglas za čistačicu u privatnoj osnovnoj školi. Svim mladim ženama što čekaju zajedno s vama pričate kako vam deca ne mogu dobiti posao, pa morate vi da radite mesto njih, i kako već imate dva slična posla i da to nije dovoljno. Čuli ste da ima dobrih sezonskih poslova u inostranstvu pa ćete ići sledeće godine, a u međuvremenu se snalazite kako znate i umete.
***
Napomena: text je šaljive prirode, nije namenjen da ikoga uvredi ili proziva. Ovakve stvari su se manje-više dešavale, odatle inspiracija, ali su mesta i imena promenjena radi zaštite identiteta, tako da, ako se prepoznajete, molim vas da se odprepoznate, nije o vama 🙂 Ako vam se dopao text, pod kategorijom Blogeta možete naći sarkastično obrađene druge životne nedoumice, samo kliknite OVDE
Slika je sa Pixabay
imam koleginicu te godine, troje dece, visoko obrazovana, radi za stalno svoj posao. dve godine unazad ide na Aljasku eadi u fabrici ribe. Zaradila za dva meseca prve godine oko 6000 druge ove sa koronom oko 10000 dolara. ostane još par nedelja, paja po Americi. Uzme neplaćeno na stalnom poslu, jer da radiš sa ribom na Aljasci…moraš da si zaposlen u Srbiji. I u braku
Свиђа ми сеLiked by 2 people
Auu, svaka joj čast!
Свиђа ми сеСвиђа ми се