Običaj

-U nedelju mi nisi dao. Pusti  me danas, praznik je – gunđala je princeza. Kao da je zmaj računao vreme prema njihovim praznicima, ali ništa je nije koštalo da pokuša da izmoljaka. Otac je strogo pogleda, na šta ona dostojanstveno zabaci grivu tamne kose i zvanično formulisa izjavu: – Zamolila bih za dozvolu da obiđem istočne granice.

Njihova združena pratnja pravila se da ne čuje razgovor, šuškajući o nečem svom ili dokono razgledajući vrt.

Kralj razvuče tanke brkove u osmeh.

-Ako te zanimaju državni poslovi, lako ćemo naći rešenje za tvoje neproduktivne sate.

Princeza se posve nedolično namrštila. Državni posao je zadnja stvar koja ju je trenutno zanimala, po ovako lepom vremenu i prstima koji su svrbeli da zgrabe uzde. Dok god kraljica majka ne rodi sina naslednika, otac je, protivno običajima, insistirao da ona nauči najviše što može.

Osim papirologije i zakona, bio je slobodan da joj u privatnosti lišenoj prisustva svevidećih očiju i kloparajućih jezika pratnje, dozvoli da nauči kako da barata mačem. Majstor učitelj bio je dobro plaćen da ne gunđa i ne priča nikom gde boravi dva sata dnevno, ali je ipak insistirao da oružje zove sečivom. Kralj je smatrao da majstor dobro obavlja posao, sve dok se kraljica nije pobunila uz obrazloženje da od princeze treba da naprave i jednu damu. Otac je morao da popusti, pa je i više od dva sata dnevno učila o pravilnom držanju, poetskom izražavanju kad je upitaju, šminkanju, umilnom treptanju i uklapanju boja. Mrzela je te lekcije. Jedini odušak bio joj je zelenko Đole, a sada ni to nije imala.

Graja na začelju pratnje postajala je glasnija, sve dok kralj ne zastade. Očito je neko želeo nešto da ga pita, a on nije opravdavao politiku zastrašivanja podanika, pogotovo ovako blaženo raspoložen nakon Božije službe.

Glasnik u stražarskoj uniformi hitro se nakloni.

-Gospodaru, jedan prosjak traži kraljevu milost.

Pratnja se kolektivno zapanjila pred smelošću prosjakovog zahteva, ohrabrena kraljevom podignutom obrvom. Ali takvo je bilo običajno pravo. Bilo ko je mogao na praznik da izađe pred kralja i kaže šta ga muči. Iako je samo jednom, za života svog oca, kralj video da se ovo pravo primenjuje, nije mogao a da se ne divi domišljatom ustrojstvu koje nije dopuštalo da se vladar previše udalji od sopstvenog naroda.

-I dobiće je – obznanio je. – Princeza Aurora će ga saslušati.

Ja?, govorio je pogled koji je ćerka uputila ocu.

Otac joj uzvrati gestom tipa rekla si da ti je dosadno.

Ne toliko, namrštila se.

 

Ostale priče o zmaju  i  drugarima su OVDE