Sloboda

Devojče koje je tih dana samo hodilo drumom pričalo je svima koji su bili dovoljno zainteresovani da je ona u stvari momak. Bila je to neka vrsta samozaštite. Naslušala se dosta priča o razbojnicima i trgovcima robljem od kada je dovoljno stasala da počne sama da istražuje šumu. Imala je deset godina kada je prvi put u životu dobila batine i bilo joj naređeno da ne mrda dalje od pogleda na kuću. Što i nije bilo Bog zna kako daleko, a težnju za lutanjem bilo je teško objasniti. Onda kad je pokušala, bila je počašćena ćuškom i serijom poučnih priča.

Eto, zato je ona sad muško, a ne sama nezaštićena curica od petnaest leta, bez ikog svog. Od vitke lepuškaste devojke naivnih plavih očiju, načinila se vižljastim raščupanim momkom, neuglednim i golobradim.

Iako nije bila ništa sigurnija kako u suknji tako i u pantalonama, osećala se smelo i samouvereno.

Problem koga nije bila svesna bio je u tome da ni razbojnici ni trgovci robljem nisu birali žrtve po polu ni domaćinskim stereotipima. Lepo čeljade je lepo čeljade, i za nešto će već poslužiti.

 

Ostale priče o zmaju  i  drugarima su OVDE