46.

Računao je da arhitekte nisu bile dovoljno maštovite da naprave dve različite tvrđave. Takođe je mislio da bi previše vremena izgubili ako bi pokušali da počiste tvrđavu sprat po sprat. Previše ljudi, premalo zadovoljstva. Gledajući Seilu, shvatio je da bi lako mogla da poludi ako uskoro ne izbaci nagomilanu frustraciju. Ono što je njoj trebalo jesu vođe, spaljeni unakaženi leševi svih koji su je ponizili, svih kojima je dugovala nešto preko krvne zakletve. Zato je krenuo prema prestonoj dvorani. Prečica ovde, tajni prolaz onde, dvoje mrtvih patroldžija po ćoškovima, čitave dve desetine vojnika pred vratima na kojima se takođe šepurio izrezbareni zmaj. Dagonet će se obradovati kad čuje da i ova tvrđava pripada njegovom domenu.

Prizvali su nimarone naizgled iz vazduha. Vojnici nisu mogli da znaju da su crni i zeleni borni štapovi ništa drugo do manifestacija snage Moći, a i da su znali možda bi se više uplašili. Izvadili su mačeve iz kožnih kanija skoro kao jedan, s istinskom namerom da se odupru uljezima. Nimaroni nisu ostavljali krv iza sebe – samo slomljena tela razgoračenih staklastih očiju.

Bajarn sirovom snagom Moći pomisli na vrata, i ona se uz tresak raskriliše.

Kisat od Hartemeda bio je prvi na nogama, sa blizanačkim sečivima sekund kasnije u rukama. Prepoznao ju je, a ona se setila koliko je otvoreno zagovarao da je se treba rešiti a ne zamajavati zakletvom. Njegov sredovečni nerazdvojni saputnik Likop od Ferdeda imao je par dodatnih zamisli pre rešavanja. On se još uvek kobeljao iz tapacirane stolice kada se glava Visrona od Nikoeda zakotrljala po stolu. Teško telo još je odbijalo da shvati surovu istinu dok je crveni gejzir dekorisao prostoriju, a mrtve plave oči se zagledale u Kisata pri konačnom okretu. Čulo se skičanje neprikladno Lordu i ratniku. Kada je Likop shvatio da zvuk dopire od njega, silom je zatvorio usta i pokušao da izgleda dostojanstveno. I pomalo zabrinuto, jer je u trenutku smislio kako da prisvoji parče zemlje mrtvog Lorda, a glavni deo plana podrazumevao je da on mora izaći iz dvorane živ.

-Hajde da se dogovorimo – počeo je.

-Gde su ostali? – Seila je režala. Nije se zamarala pretećim prilaženjem ni igranjem s protivnicima. Kada odluči da su joj korisniji mrtvi, biće brza i efikasna. Bajarn je stajao na vratima, nečitljiv poput statue. Neko je morao da joj pazi na leđa.

-Dođi da ti kažem – obrecnuo se Kisat, napinjući mišiće u borbenom stavu.

Seila ga pogleda. Iz dovoljno je borbi izašao kao pobednik da bi mislio da je nepobediv. Ritaće se tuda sa svojim oružjem i neće znati kad je dosta. Od njega neće moći ništa da izvuče. Iz jednog stanja u prostoru prešla je u drugo, u oblaku crne magle izranjajući iza njega. Jedan trzaj rukama i blizanačka sečiva čelično odjeknuše pri udaru o pod. Oklop začangrlja dok se Kisat slagao pored oružja, čudno nakrivljene glave.

-Ostao si bez drugara – zapevušila je, na tri koraka od ubledelog Likopa. – To znači da si sam. Dakle, možeš da se dogovoriš – osmehnula se – a da niko ne sazna.

Previše zapanjen, Lord je zaboravio da govori. Devojka napravi jedan korak.

-Asirnil i Jator prave diverziju ispred njihove kapije, Manik je sa katapultima a Nikora u garnizonu sa ljudima – zbrzao je.

-Diverziju zbog čega?

-Da bi odred mogao da postavi bombu u prazan zamak.

-A tih bombi – ima li ih još?

Bilo ih je još. I Likop od Ferdeda je ispričao gde se nalaze i kako se koriste. Bio je to lak način za pobeđivanje protivnika i čovek je rado zapamtio svaku sitnicu. Istresao je sve čega je mogao da se seti kad je devojka napravila drugi korak. Podigla je tamno sečivo.

-A dogovor? Imali smo dogovor!

-Kakav dogovor? – osmehnula se.

Treći korak joj nije bio potreban.

***

Ostale priče Gospodara severa