Ritual udvaranja za uvaliti se

MUŽJAK: nabildani zaposleni primerak vrste spreman za udaju

ŽENKA: debeljuškasti primerak, dehidriran i uglavnom iznenađen

MESTO: konzervativno, po izboru

MUŽJAK primećuje ŽENKU, aktivira kučeći pogled i prilazi. ŽENKA trepće, ne zna šta je snašlo.

M: Izvini, mi smo se upoznali pre par dana, da li se sećaš kako se zovem?

Ž: Zoran P.?

M: Ne, to je drugar koji je bio sa mnom.

Ž: Onda se ne sećam.

M: Nikola nešto.

Ž: Drago mi je.

M: Ja se tebe sećam. A kako se zoveš?

Ž: Kako se ne bi sećao, zezala sam vas za vunene čarape.  Govori mu svoje ime.

M: Drago mi je.

Rukuju se, kontakt traje malo duže, Mužjak je za pola koraka bliže, ne trepće zaljubljenim pogledom.

M: Koje si godište?

Ž: Kakve to veze ima? Pogodi.

M: Pa ne znam…

Kaže dve pogrešne cifre, Ženka se smeje i ispravlja ga. Mužjak se ne okreće, znači odgovara mu.

Ž: Koje si ti godište?

Mužjak kaže neke dve cifre približne prvoj.

M: A gde živiš?

Ž:  ime nekog grada nebitnog za priču. A ti?

M: ime nekog drugog grada nebitnog za priču, ali dovoljno blizu prvom da može da nastavi ritual. Imaš kuću ili stan?

Ž potvrđuje da živi u nekoj stambenoj jedinici.

M: Živiš sama ili s nekim?

Ž: S porodicom.

M: Je li to vaše ili iznajmljujete?

Ž: Naše, što?

M: Pitam samo. A čime se baviš?

Ž: Ničim.

M: Kako ničim? Je l’ studiraš onda?

Ž: Aha.

M: Pa kako u tim godinama?

Ž: nervira je kučeći pogled i ispitivanje. Pa fino, šta fali?

M: I plaćaš sve normalno?

Ž: Plaćam.

M: Aha. Odakle ti pare? Ko te idržava?

Ž: ne može da veruje šta čuje. Ali Mužjak je dovoljno zgodan i ne želi da ga otera. Imam porodicu. Snalazimo se.

M se dokono klati u mestu, ne zna šta će dalje. Polako gasi pogled, još samo da pronađe novu žrtvu. Osvrće se.

Ž: odlučuje da ga iznenadi. Treniraš box?

M: Otkud znaš?!

M ponovo deluje zainteresovano, skoro da je ponovo uključio izvežbani pogled.

Ž: Imaš takvu konstituciju. Čime se baviš?

M: Ja sam pomoćni trener, a radim tamo-negde.

Ženka se oseća prijatno u razgovoru na poznatom terenu i nastavlja priču o sportu. Mužjak nema pametnija posla, ali ipak odlučuje da potraži neki bolje situirani primerak za udati se. Primećuje neku novu ženku, stariju od prve, ali deluje dovoljno stabilno. Jedva kaže ćao i trčkara za novim primerkom, mršavijim i običnijim. I tako je previše vremena utrošio na prvu Ženku, i sad će morati da požuri.

Ženka je iznervirana i ljuta na sebe. Smatra da je ispala vrlo glupa i naivna.

 

Udvaranje error

Ženka odlučuje da višak slobodnog vremena posveti sebi i odlazi u obližnje kultno sastajalište još nabildovanijih Mužjaka.

Lokacija: teretana iza ćoška (jer, budimo realni, ko još ide na suprotni kraj grada da repetitivno diže i spušta i diže i spušta šipke i tegove različitog obima)

Ženka: dobija program treninga koji je nekada pripadao nekoj drugoj Ženki i njeno ime je na papiru

Mužjak: zgodan, vedar, skladno građen i umereno tetoviran

M: gleda u papir i sviđa mu se ime. Valentina, izvini…

Ž se sviđa njegov osmeh, ispravlja ga i tu se kao upoznaju.

M: A koje si godište?

Ž već prepoznaje početak rituala udvaranja, ali više nema želju da se igra. Kaže dve cifre.

M skuplja osmeh i povlači se.

 

Udvaranje za uvaliti ga

Drugi Mužjak: sitan, ružan i nizak, pomalo neurotičan

Drugi Mužjak pravi sačekušu ispred teretane sa hlebom u kesici.

DM: E, ćao! Video sam te na treningu, ali mi se čini da te znam i sa pijace.

Ž: Ne radim na pijaci.

DM: Mogu da ti sredim da radiš. Želiš li?

Ž: Neka, hvala.

DM: ‘Ajmo nekad na kafu.

Ž:  trudi se da bude ljubazna i izričita. Ne pijem kafu.

DM: Nema veze, imam ja i sokić kući, hehe.

Ž shvata da ljubaznost i izričitost ne idu jedno s drugim.

Ž: Ne pijem sokić.

DM: Naći ćemo nešto drugo, a ne moraš ništa ako nećeš. Ja sam tu, u ovoj zgradi.

Ž svanjava da neće moći da ga se otrese ni milom ni silom.

DM: Aj mi daj broj mobilnog.

Ž: Ne dam.

DM: Kako onda da te kontaktiram?

Ž: prevrće očima. Nikako.

DM: Aj mi reci kako se zoveš da te dodam na fejs.

Ž: Nemam fejs.

DM: deluje iskreno zabrinuto. Kako to?

Ž: Tako fino. Aj zdravo.

DM: Ne, ja idem baš u tom pravcu.

DM vuče svoj mučeni hleb preko dve ulice i oko bloka jer Ž pokušava da ga se otrese u krivini. DM uporno tvrdi da treba da ide baš tuda.

Ž je nekad trenirala nešto što joj omogućuje da malim prstom leve ruke ubije dotičnog DM, ili bar da ga za artifakte okači na najbližu banderu, te joj je svejedno kuda se DM zapravo kreće, sve dok god ćuti.

DM se pravi da nije tu dok likuje kako će uskoro otkriti gde predmet njegovih namera o uvaljivanju artifakta stanuje.

Ž se pita za koji  će mu to jer sa tom informacijom može taj isti dodatak i da nategne.

Ž dolazi kući i odlučuje da više ne ide na izlete u teretanu. Oseća se još gluplje i nemoćnije.

 

Kraj igre?

Ženka ima prijatelja koji joj je rekao Gledaj. I tako, hoda ulicama i hvata sebe gde čuje njegov glas i Gleda.

Ž shvata da onaj procenat sala koji oscilira na granici jednocifrenog i dvocifrenog broja i koji je ponekad nesnosno muči nema nikakve veze sa pronalaženjem ljubavi. Ili, da ne preteruje, jednog normalnog kul momka. Nešto drugo je u pitanju, Ž je samo previše glupa da shvati kako treba da se ponaša. Da živi sama i ima vrhunski plaćen posao da bi mogla da izdržava kućnog ljubimca na dve noge? Ili da ima slobodan duh i upušta se u avanture? S gađenjem se setila DM – u njegovom slučaju bi trebalo da nema ni ovo malo mozga. Ne, neće ići.

Šta nije u radu sa Ž kad ne može da ima ono što imaju oni parovi i ljudi koje Gleda?

Ž ulazi u prodavnicu, tovari u korpu malomasne namirnice niskog procenta ugljenih hidrata. Na kasi iznenađeno diže pogled.

Druga Ženka: kosa sprejem obojena u plavo, oči iste nijanse, pirsing u nosu i desna ruka omotana plavo-crnom tetovažom.

Ž i DŽ se gledaju.

Ž se zaljubila.

 

***

Priča je osvojila treću nagradu na konkursu UNPa. Bila je objavljena i na APortalu Amazonki. Ako vam se dopada, slobodno delite. Hvala 😀

I naravno, želim da čujem šta mislite o temi 😀